An dieser Stelle fragte sie mich :”Papa weswegen hatte man Dich damals eigentlich verhaftet?” – “Ach mein Kind, das ist eine lange Geschichte, lassen wir das jetzt…” “Wurdest Du nicht mit Kofferraum voll Quarzuhren verhftet!??” – “Wer hat Dir das den gesagt mein Kind!?” Dia Daniela ehemalige Lauks, jetzt Lucy Rummel stand daneben und schwieg. Keine von beiden wagte sich nicht meine Frage zu beantworten. In jenem Augenblick verlor ich die Beiden für immer. Natürlich war es die Mutter, sagte mir Daniela, mein Erstling beim vorletzten Aufenthalt in Ljubljana.
Die Wahrheit ist auf dem Blatt 3 der Beschuldigtenvernehmung unseres ehemaligen Freundes Slobodan Pavlović zu lesen.
8.1.1975 Crtež vojnika Čedomira Vasića u kasarni Jože Menih Rajka u Celju: “Adam Lauks – Nemirni duh”
Pavlovićs Vernehmungsprotokolle
PAVLOVIĆ: Koliko sam ja infoemiran je Lauks u Zapadnopj Nemačkoj podneo zahtev za Nemačko drtžavljanstvo zato što se smatgrao “političkim” Emigrantom koji je u Jugoslaviji tlačen. U julu – Augustu ove godine ( 1982* ) sam to čuo u Privrednoj komori u Beogradu kada sam povodom prve operacije boravio u Beogradu.
Neću vam datio izjavu o tome ko mi je to tamo rekao i u kom kontekstu mi je ta informa-cija bila data. Službene obaveze, kojima podležewm mi ne dozvoljavaju odavanje bližih detalja u vezi s tim. Ja ne znam kada je LAUKS podneo zahtev za Nemačko državljanstvo.
Kako sam čuo, namerava u Jugoslaviji da napravi kuću ( na Primskovem ). Moguće je da će on gradnju samo finansirati, a da će je uzvoditi njegov brat u njegovo ime. Ali o tome neznam ništa popdrobnije. Nijke ni obavezno da će Lauksdova supruga ostati u Jugosla-viji kad Lauks Državljanstvo Nemačke zatraži, tada je moguće da on i njegova žena hoće u Zapadnu Nemačku. Ali o tome ne posedujem nikakva pozitivna saznanja, to su samo moja razmišljanja.

“Ansonsten wäre er als “politischer Emigrant” auf keinen Fall auf den Auslandsposten gekommen. Er muß den Antrag bei seinen Reisen aus der DDR in die BRD oder ( West ) gestellt haben?”
Ja smatram mogućim da je Lauks finansirao restoran koji njegov otac vodi u zapšadnoj Nemačkoj. To sve ja ne mogu dokazati, to je samo jedna slutnja s moje strane. Ne znam u kom gradu Zapadne Nemačke vodi Lauksopv otac taj restoran.
Do tog saznanja samdošao neposredno pred jesewnji sajam u Lajpcigu 1982. u blizini Lauksovog radnog mesta u Varšavskoj ulici gde sam sreo gospodju Lauks. Bila je u pratnji jednog muškarca, koga ja nisam poznavao. Gospodja Lauks s kojom sam samo kratko govorio mi ga je predstavila kao jednog “brata” ili radnika “njihove” firme u SRN. I pored najbolje volje ne mogu se setiti imena čoveka, ne znam ni da li je ličio na Lauklsa, nitio ga mogu opisati. Video sam ga samo za kratko. U svakom slučaju je gospodja Lauks izjavila da postoji suvlasništvo na jednom restoranu u SRN. Govorila je o “našem” restoranu bez da ga je pobliže opisala. Nisam više u stanju da kažem da li je taj čovek osim “dobar dan” još nešto rekao, tako da ne mogu reći ni da li je govorio Nemački. Video sam ga samo za tu 1 minutu dok sam pričao sa gospodjom Lauks.
Da je Lauks mogao raditi u jednom jugoslovenskom predstavništvu uDDR-u se može objasniti time, da nije bio delegiran od strane jugoslovenskih organa, nego je konkurisao opvde u Berlinskom predstavništvu Ljubljanske banke, gde je dobio mesto. ( po predlo-gu i preporuci bivšđeg Direktora predstavništva GENEX-a – Nece Drakulića! )
Inače kao “politički emigrant” nebi nikada dobio mesto u inostranstvu. On mora taj zahtev da je podneo prilikom putovanja iz DDRa u SRN ili u Zapadnom Berlinu?

“Ich mache diese Aussage aus zweierlei Gründen: Zum Einen möchte ich den Untersuchungsorgan ( die STASI* ) von Fakt an sich informieren, zum Anderen beweist das meiner Meinung nach, daß LÖauks den Rogers (? ) auch über die Kontakte die ich vermittelte, kannte.
Organi Jugoslavije su saznali od nadležnih organa SRN o želji Lauksa, da politički emigrira iz Jugoslavije, Lauks nije nikjada nešto slično izjavio.Meni takodje nije ništa o tome rekao.
Kao što sam već rekao, o pojedinostima. kakop sam do tih saznanja došao, neću ništa kazati, jer bih time povredio date mi dužnosti moje domovine.
U vezi s ovim hteo bih još nešto dati u protokol, što bi moglo biti od važnosti. Nakon hapšenja Lauksa u maju ( 19.5.82* )1982.godine imao sam slu#beno posla u predstavniütvu Ljubljanske banke. Koliko mogu da se setim bio sam u sobi direktora ( Vinka Boreca* ).Tamo se već nalazilo više osoba. Izmedju ostalih bila je tu i gospodja Lauks.- Šta je tamo htela ne znam. Ne mogu reći da li je već bila tamo kada sam ja došao ili je došla posle mene-nismo bili dogovoreni. Gospodja Lauks mi je saopštila na Nemačkom, da su carinici zaboravili da pretraže VOLVO srebreni metalik njenog muža ( u vreme pretresa stana?* ) i da je to bilo dobro, jer se tamo nalazila pored mnogo posetnica ( od LB* ) pored ostalih i posetnica … ( Rodžersa? *). Posebno naglašavam da je nisam pitao o tome imenu, nego da ga je gospodja Lauks sama po sebi spomenula u vezui sa gornjim kontekstom. Nemam nikakvih saznanja o tome da li je gospopdja Lauks znala o poslovima sa kvarcnim satovima, jer o tome nismo nikada razgovarali aLauks mi nešto slično tome nije rekao. Ali spominjanje Rodžersa u vezi s tim stvarima jasno govori da je gospodja Lauks znala. Dajem ovu izjavu iz dva razloga: Prvo želim da ionformišem istražni organ o faktima, a drugo,: po mome mišljenju je Lauks kontaktirao Rodžersa i betz mog znanja.
O Lauksovom zahtevu za brisanje iz jugoslovenskog državljanstva hteo bih reći da njegove poznanike ne poznajem osim osoba koje sam već nabrojao.. Ja ne znam na koje se osobe ili mesta u Zapadnoj Nemačkoj on obratio u vezi sa njegovim prelaskom u državljanstvo SRN. Ne znam ni šta je on naveo kao razlog za podnošenje zahteva za političku emigraciju. Ja nemam nikakvih saznanja, da li je već bio izpunio neke protivusluge kada se obratio na zajedničkog neprijatelja Jugoslavije i DDRa.
Ja nemam nameru da nešto da prećutim što je od važnosti za istražni organ, ali sam vezan na službene obaveze, koje mi ne dozvoljavaju da dam izjave o svemu što mi je dato na znanje, bez obziora na identične interese SFRJ i DDRa. Iz toga razloga sam o Lauksu koga poznajem iz zajedničkogh učešća u radu sa kvarcnim satovima, govorio istinu. Ja nemam nameru da zatajim osobe i činjenice koje su od interesa za DDR.
Pitanje: Šta vam je poznato o poreklu protivzakonitop uvezenih kvarcnih satova, u čijoj ste primopredaji učestvovali ( u saradnji sa Rodžersom* )?
Odgovor:Poznato mi je da su kvarcni satovi u čijoj sam podeli u DDR-u saučestvovao na način koji sam već opisao u mojim ranijim saslušanjima, bili protivzakonito uvezeni uvezeni iz Zapadnogh Berlina. Nisam u stanju reći iz koje radnje su poticali, jer to ne znam. Adam Lauks mi je rekao da je Rodžers lično kupovao satove u Zapadnom Berlinu. Ne mogu se ni setiti kada mi je to ČLauks konkretno rekao. ( moglo bi to biti pre njegovog hapšenja).
žPitanje: U vašoj pismenoj iozjavi od 29.09.1982 . ste izmedju ostalog napisali, da ste zajedno s Laujksom bili u Zapadnmom Berlinu u nekolikoko radnji ( dve*). Pri tome ste izneli Vaša opažanja iz kojih se može zaključiti da su satovi bili kupljeni u radnjama koje ste zajedno posećivali?
Odgovor: Da bio sam sa Lauksom u više radnji, ali i pored najbolje volje ne mogu reći kakve su to radnje bile.
Svakako je moguće da je medju njima bila i tadnja u kojoj su se prodavali kvarcni satovi.- U svakom slučaju Lauks u mom prisustvu nije nikada kupovao satove. On je iznosio pakete iz radnji, šta je ui njima bilo, ne znam. Ulazio sam s Lauksom u radnje. Ja bi pozdravio. Lauks bi odmah optišao u zadnji deo radnje, to znači,. napustio bi prodajni prosdtor i uputio se u zadnji deo radnje u poslovne prostorije. To znači da je tamo bio poznat. Ja, pošteno rečeno, nisam posebno obraćao pažnju na to šta Lauks kupuje.
Pitanje: Na kojem se jeziku LAUKS, Adam sporazumevao u radnjama koje ste u Zapadnom Berlinu zajedno posećivali?
Odgovor: Lauks je govorio Nemački.
Pitanje: Da li se medju vlasnicima tih radnji nalazio i neki vlasnik poljske nacionalnosti?
Odgovor: Tako nešto nisam bio preimetio.
Pitanje: Ko je nosio kupljene satove na deponovanje u Zapadnom Berlinu?
Odgovor: Od Adama Lauksa sam saznao da je posle prve ili druge nabavke satova Rodžers sam kupovao ( plaćao i preuzimao naručene* ) satove. Tada deponovanje satova više nije bilo potrebno,mogaop ih je odmah posle preeuzimanja prošvercovati u DDR. Jednom su satovi bili deponovani kod Vlade Božića u YUGOTOURS-u, o čemu sam već dao izjavu i ponekad kod firme Wieser ili Fieser kao što sam već rekao. Ali ja ne znam ko je to konkretno radio, jer to nije bio moj zadatak, koje mi je LAUKS u toj grupi bio dodelio,.
Pitanje: Šta Vam je poznato o zaradi kriminalnih grupa u protivzakonitim radnjama i prodaji satova, u kojima ste bili saučesnik?
Odgovor: O tzome ništa ne znam. Posebno mi je važno da i na ovome mestu izričito naglasim da nisam imao nikakve finansijske koristi ( dobit* ) iz mog saučestvovanja u biznisu sa kvarcnim, satovima.
Pavlović je dobio za svaki prošvercovani sat 1 DM ( 7.280 DM ). Da li je od toga nešto dao svom prijatelju Rodžersu – ne znam.
Moj poziv ga je ustrašio i odfmah ga je prekinuo spuštanjem slušalice rekavši samo: “Kako se usudjuješ da me pozoveš?
Nemam nikakvih saznanja koliku zaradu su ostvarili LAUKS ili RODŽERS. Niti sa Lauksom, niti sa drugim osobama nisam razgovarao o ceni, odnosno o kalkulaciji profita u vezi posla sa kvarcnim satovima. Nisu mi poznate cene kvarcnih satova kod trgovaca ni u Zapadnom Berlinu ni u DDR-u, tako da ne mogu nešto reći o dobiti.
Pitanje: Zašto je bio realizovan protivzakoniti uvoz kvarcnih satova u DDR ( Šverc!* ) ?
Odgovor: Jasno je vidljivo da su LAUKS i RODŽERS zbog razlike u cenama satova u Zapšadnom Berlinu i DDR-u ostvarili profit, jer se inače nebi bili bavili švercom tih kvarcnih satova. Ali nja nemam nikakopvih saznanja o visini zarade.
Pitanje: Šta znate o tome kako je išlo plaćanje transporta ( šverca* ) iz Zapadnof Berlina u Berlin(DDR )?
Odgovopr: Ja neznam ništa o tome koliko je Rodžers dobio za transport ( za šverc!* ),. Lauks mi to nije rekao niti sam to hteo znati. Ja nisam Rod#ersu nikakav novac po nalogu Lauksa, izuzev jednog zalepljenog omota s novcem. Takve primo – predaje novca nisu sledile u mom prisustvu, nego direktno od Lauksa na Rodžersa ili obrnuto.
Pitanje: Prilikom Vašeg saslušanja 21.09.1982 na strani 3 ste izmedju ostalog izjavičli: “Meni je Lauksova i Rodžersova pohlepa za novcem bila previše. Tim ljudima ni Čejz-Manhatan banka nije bila dovoljna. Kod novca je za njih nista osim novca nije važilo.”
Ta Vaša izjava govori o tome da su u Vašem prisustvu vodjeni razgovori o mogućnosti ostvarivanja profita. Dajte nam o tome istinitu izjavu!
U mom, prisustvu LAUKS i RODŽERS nisu nikada vodili razgovore o konkretnim moguć-nostima za ostvarivanje dobiti u profita u nezakonitim poslovima. LAUKS i RODŽERS su veoma nerado plaćali bilo čta. Jednom sam bio s njima zajedno u restoranu, ne sećam se više u kojem. Ni jedan nije bio spreman da plati račun. Obojica su samo sedeli kao da u džepu imaju zmiju otrovnicu, slikovito izraženo. To nije nikakav način života i ta opsobina je karakterisala kako LAUKSA tako i RODŽERSA-.
Saslušanje je završeno u 15:30h
Imao sam priliku lično da pročitam protokol saslušanja. Odgovara mojim izjavama. Poduzeo sam izmene i dodatke u tekstu kloje sam posebno parafirao.
Dobio sam voća i kafe i smeo sam za vreme saslušanja da pušim . U vremenu izmedju 12:00 i 13:00h je saslušanje bilo prekinuto za ručak.