Generalmajor Milan Aksentijević je zbog verbalnog delikta u parlamentu Slovenije bio “kažnjen” od MUPa Slovenije oduzimanjem državljanstva ( od 1975 ) i zabranom stalnog boravka u Sloveniji sa svojom porodicom, oduzet mu je stan i Slovenija mu ne plaća zaslu-ženu penziju. Roditelji su mu bili streljani u Kragujevcu…
Generalmajor Milan Aksentijević Kontra Bavčara i kompanije.
“Niko, ni jedna državna ustanova nema suverenitet nad istinom”, a istina o IZBRISANIMA je MOJA , jer sam i ja od Bavčara bio izbrisan kao 25 670 bivših gradjana Slovenije protiv kojih u vreme izbrisa nije vodjen niti jedan jedini krivični postupak.
ZASTO IZBRIS ? Oduzimanje državljanstva
Beše li i pri osamostaljenju Republike Slovenije kao i pri jedinjenju dve Nemačke prevara i zajeb naroda – slovenskih državljana ugradjen u temelje Bavčareve “pravne države” !? Kancelar unedinjenja Nemačke je prevario, zajebo 17 milliona bivših državljana DDRa uskrativši im pripadajuću restituciju za samosuslugu-reparaciju Sovjetskog saveza 1945 kao i nacionalizaciju 1949 koju je komunistički režim po ugledu na bratski Sovjetski savez sproveo. Helmut Kohl je da bi prevario Nemački narod iz bivšeg DDRa i uskratio nadoknadu za opljačkano privatno vlasništvo i nekretnine ( 1945 i 1949 )- što ne odnese Staljin oduzeše DDR komunisti koji su postali veći komunisti nego što su Rusi ikada bili. Ukupan iznos za nadoknadu je bio procenjen na 600 milijardi DM.
Nakon “miroljubive revolucije ” u DDRu je prvi slobodno izabrani parlamant DDR bio u celini za polazak na put u NOVI socijalizam – NIKO u DDRu nije bio za ujedinjenje. Isto tako niti jedna partija niti političar u Zapadnoj Nemačkoj nije bio za ujedinjenje. Previranja u Sovjetskom savezu i perestrojka su pruižili iznenada mogućnost ujedinjenja.
Za ujedinjenje dve Nemačke su bile jedino tajne službe dva do tada smrtna neprijatelja. 92000 oficira STAZI-ja nisu imali više šta da kradu u DDRu i pokrenuli su njihov najveši političko operativni poduhvat zajedno sa korumpiranim i ucenjenim većim delom zapadnonemackih tajnih službi PREUZIMANJE ( ANEKTIRANJE ) ZAPADNE NEMAČKE.
Dakle Ujedinjenje dveju Nemački se temelji na Kolovoj laži: Izjavio je pred parlamentom, da je Gorbačov prilokom pregovora o ujedinjenju kao glavni uslov bio postavio da ne bude izvršena nadoknada i obeštećenje za pljačku saveznika 1945 i nacionalizaciju DDR-komunista 1949.
2006 godine je u jednom televizijskom nastupu Gorbačov izjavio da je to absurdna laž, jer se o tome nije niti spominjalo prilikom pregovora na Kavkazu, jer je Gorbačov TO smatrao za unutrašnje stvari buduće ujedinjene Nemačke države.
Kohl je jednostavno iz novoizabranog DDR Parlamenta kupio 144 odbornika i predsednicu Bergmann-Pohl i obezbedio im mesta u budućem Bundestagu. Parlament DDRa zvanično niti nije razpušten do danas. Posle toga je imovina u vlasništvu naroda bačena na tezgu i 85% je završilo za sitnu lovu u rukama mešetara sa Zapada. Ovo sam ja koji živi silom prilika od 1972 s prekidima u DDRu i ujedinjenoj Nemačkoj kao uvod napisao da bi ljudi dobre volje mogle da uporede prevaru i zajeb i pljačku 25 671 Slovenaca, koji je usledila posle odcepljenja desetodnevnim ratom i osamostaljenja “izbrisom” 25671 gradjana iz centralnog registra gradjana Republike Slovenije. Danas se govori o “bavčarizmu” čiji se postupci i rad ocenjuju kao državni zločin.
Da li je gospodin Bavčar dobio u nasledstvo moć kao kancelar Kohl, ucenom od strane STAZI-ja? Ko je taj ko se krije iza njegovih ledja i jednim potezom izbrisa 25671 svojih gradjana?!? Ima li na to istorija Slovenije odgovor nakon 33 godine ?
Ako u “pravnoj državi Nemačkoj” kao 1 Član ustavnog zakona stoji: “Ljudsko dostojanstvo je ne povredivo”, a za Sloveniju i Evropsku Uniju je Nemačka zvezda vodilja i uzor, onda “Izbris” zaista predstavlja zločin protiv ljudskog dostojanstva što je Evropski sud za ljudska prava i presudom potvrdio osudivši Sloveniju za povraćaj izbrisanog državljanstva ISBRISANIM sa svim pravnim konsekvencama.
Slovenija je to samo delimično izvršila, zamazavši oči Evropskom sudu, znači samovoljno. Zločin traje dalje i trajaće dok poslednji IZBRISANI nije rehablilitovan ili umro.
Ne ponosim se da mi dve ćerke žive kao Slovenke u državi gde ljudi kao Bavčar drže vlast u svojim rukama.

Kada je u novoj demokratskoj vladi preuzeo resor bezbednosti, postao je svemoguci sef policiuje. Svestan svoje moci, odlucivao je o zivotu i smrti – sudbinama podloznika. Slava i moc su mu udarile u glavu.

Bavcara treba pitati, kada se poziva na pravnu drzavu, da kaze na koju misli, da li na onu koja je funkcionisala do izbrisa 25771 ljudi, zena i dece ili na onu koja je nastavila funkcionisati po tako masovnom drzavnom zlocinu?
Bilo je to prvo etničko čišćenje na prostorima bivše zaj-edničke države Jugoslavije, za primer i podstrek drugi-ma, kao i pouka da se zločin isplati.

“Ostali sdmo odbaceni, pogazenog ljudskog dostojanstva i onemoguceni. Porodice szu se raspadale, na zalost, po nacionalnom savu. Do kraja su nas obezvredili, kao da nismo bili ljudi! To totalno ponizavanje, od dojucerasnjih komsija, saradnika, poznanika i prijatelja, ravno je smrti u pustinji i beznadju. Samo ta smrt ce biti spora sa ciljem da se zrtva sto duze muci i trpi. ..”
Kako smo preživeli masovni zločin izbrisa, osudjeni na progonstvo, kako su nam pogazili dostojanstvo, čast i ponos! Taj iznenadni, strašni, podmukli čin države Slo-venije, nad svojim gradjanima, ustvari oduzimanje pra-va boravka i života, u do tog momenta, našoj zajedničk-oj državi, izveden je planski organizovano sa sinhroni-zovanim akcijama više organa na svim nivojima države.
Tek kada je ustavni sud Republike Slovenije 1999. godine presudio, da je masovni izbris protivustavan i da se izbri-sanima čini krivica, da im se mora vratiti status i nadok-naditi šteta nastala činom izbrisa je javnost konačno saz-nala istinu o žrtvama izbrisa.

“Moje uporne molbe, za dobivanje dozvole za privremeni boravak sa porodicom resavali su na UE punih 8 godona. Glavni argument sefova da mi pozitivno rese molbu bila je odluka Ministarstva za unuitrasnje poslove o oduzimanju drzavljanstva Republike Slopvenikje, kojeg sam stekao davne 1975. godine.”

Sa takvim, protivustavnim preprekama (zakonima ( koje je izprecila na putu izbrisanih do pripadajuce odstete drzava je postigla svoj cilj.
Do danas je uredilo status i odstetu prima samop 5 375 zrtava izbrisa ili jedna petina od celokiupnog broja izbri-sanih.Ukupna suma, koju ce tih 5 375 “sreckovica” dobiti izosi oko 25 milliona evra. Drzava Slovenija je otisla kor-ak napred u svoju korist, odredila je da se odsteta izpla-cuje u pet godisnjih rata, da se izbrisani nebi mnogo brzo obogatili? U stvari, na silu razpolazu sa novcem koji prip-ada zrtvama izbrisa. Punih pet godina protupravno “obr-cu” njihove patre i tako se jos bogate na njihov racun.

Mi izbrisani se slazemo i prihvatamo do zadnjeg slova piosmo predsednice Amnesty International -organizacije sa velikim medjunarodnim iskustvom i autoritetom. Kao i sa predlozenim merama, koje bi morala vlada sprovoditi, da bi problem izbrisanih bio resen i poslednjoj zrtvi izbrisa, tj. da se doslovce sprovede odluka suda za ljudska prava.
Mi izbrisani se slažemo i prihvatamo do zadnjeg slova pismo predsednice Amnesty International – organizacije sa velikim medjunarodnim iskustvom i autoritetom. Kao i sa predloženim merama, koje bi mor-ala vlada sprovoditi, da bi problem izbrisa-nih bio rešen i poslednjoj žrtvi izbrisa, tj. da se doslovce sprovede odluka suda za ljudska prava.
BAVČAR je:
…Bavčar je “Odgovornost prebacio na parlament i tadašnjeg predsednika Republike Slovenije gospodina Kučana. To je poznata taktika širenja broja odgovornih, kada su svi krivi, tada nije kriv niko! Na kraju bez osećaja srama i pieteta do umrlog bivšeg predsednika društva izbrisanih gospodina Ace Todorovića, je izjavio da je imao korist od toga što je bio izbrisan.”
Više od 20 godina sam čekao na pravosnaž-nu presudu Okružnog suda u Ljubljani, ko-ji je potvrdio moju prvobiotnu tvrdnju, da JA nisam bio ono što piše u odluci MUPa o oduzimanju državljanstva. I ako je presuda bila javno objavljena, MUP Slovenije neće da izvrši reviziju svoje ptvobitne odluke.
Tako je danas, 30 godina posle masovnog izbrisa, preko 20.000 izbrisanih doslovno na početku, jer su ih organi vlasti sa nizom protivustavnih zakona ponovo izbrisale. Ustvari iszbrsali su odluku najvišeg evropskog suda. U tom velikom broju nerešenih slučajeva izbrisa je preko 90% Srba. Kazna “srbočetnicima” je time izvršena.

Poceo sam pisati politicarima na polozajima i u administraciji. Prvo sam napisao pismo ministru za unutrasnje poslove Dragutinu Matetu. Pismo je bilo javno. Poslao sam ga redakcijama svih casopisa, od Primorskih novic, u oba najveca casopisa Delo i Dnevnikdo mariborskog Vecera i Gorenjskog glasa iz Kranja. Pismo je objavio samo moj kranjski casopis. Zato sam im iskreno zahvalan. Normalno Ministar Mate nije odgovorio.